|
Obukoh se.
Prozoru priđoh, A vani: jesen. Moj prijatelj uđe u mokrom kaputu I cijlu mi sobu namiriše kišom. Ne veli ni: zdravo! Sjedne. Zanesen Izusti: "Jesen". Ta riječ je bila tako svježa Ko naranča na grani Nakon kiše. |
Čovjek snuje, Bog odlučuje! Samo lijepe misli.
Nema komentara:
Objavi komentar